IGROKAZI
MEDIN SAN
( ŠUMA. ŽIVOTINJSKI SKUP. CIJELI IGROKAZ IZ POZADINE PRATI HRKANJE. MOŽE GA IZVODITI GLUMAC , A MOŽE SE PUSTITI SNIMKA.)
SOVA( UMORNO): Jedva govorim od umora , ali moram reći da ovako više ne ide.
ŽIVOTINJE : Ne ide.
SOVA: Život je u šumi stao.
ZEC : Više se ni potočić ne čuje.
SLAVUJ : Ni ja slavuj više ne mogu pjevati. Samog sebe ne čujem.
LISICA: Od kada je medvjed Mate utonuo u zimski san, ja sam toliko umorna da se ni šunjati ne mogu. Ne mogu otići u kokošinjac i uhvatiti koku, jer sam toliko glasna da me se izdaleka čuje. Ako nešto brzo ne poduzmemo umrijet ću od gladi.
VJEVERICA : I ja ću umrijeti, toliko sam iznemogla da ne mogu iskopati žireve koje sam spremila za zimu.
ŠIŠMIŠ: Čak i mi šišmiši ne možemo spavati. Cijela pećina odjekuje od Matina hrkanja. Toliko smo oslabili da ni visjeti više ne možemo.naglavačke.
SOVA : Matino hrkanje treba zaustaviti! Dosta ga je bilo.
ZEC : Dosta! Želim čuti potočić!
SLAVUJ : A ja pjevati!
LISICA : A ja želim kokošinjac!
VJEVERICA: Hoću žireve!
ŠIŠMIŠ : A ja visjeti!
SOVA : Ja želim napokon spavati.Želim biti odmorna da mogu čitati. Mudrost stjecati. Zato trebamo Matinu hrkanju stati na kraj.
LISICA : Stati na kraj. Slasnu kokicu papati
VJEVERICA : Žiriće grickati.
SLAVUJ : Pjevati.
ŠIŠMIŠ: Visjeti.
ZEC (OTEŽANO GOVORI) : A i potočić slušati. Dok se nije smrznuo, a i nije ga prekrio snijeg. To će biti ubrzo, brzo, brzo, zzzzzzzzzzzz…. (ZASPI).
SOVA : Ali ne znam kako da prekinemo to grozno hrkanje. Umorna sam.Ne, ne mogu misliti. Neka netko od vas nešto predloži.
VJEVERICA : Probudimo Matu.
ŠIŠMIŠ : Mi šišmiši smo to pokušali, ali ne ide.
SOVA : Na žalost, medvjedi spavaju cijelu zimu.
LISICA: To je dugo…
SLAVUJ : Do tad ću zaboravit pjevati!
SOVA : Onda, što ćemo? Nešto moramo poduzeti?
LISICA : Naprežem moždane vijuge, ali su otežale pa mi se nikakva misao ne kotrlja njima.
SLAVUJ : A kako zeko lijepo spava.
VJEVERICA : Blago zeki!
ŠIŠMIŠ: Da barem tako mogu spavati ja.
SOVA : Ja bih se odmah sjetila što nam valja činiti, a ovako …Čini se da nema izlaza.
ZEC ( KROZA SAN) : Mrkva….
SOVA ( RADOSNO KLIKNE) : Toooo!
SLAVUJ : Što?
SOVA : Znam što nam je činiti.
ŠIŠMIŠ : Što?
ZEC : U, kako sam lijepo sanjao.Sanjao sam mrkvu. Slasnu veliku, hrskavu mrkvu u svojim ustima.
SOVA : Eto! Jeste li čuli? Zeko ima pravo! Mrkva bi nas mogla spasiti!
VJEVERICA : Mrkva?!
LISICA : Kako mrkva?
SOVA : Kada bismo Mati u usta stavili mrkvu više ne bi hrkao. Kako kaže zeko : cuclao bi mrkvu i našim bi mukama došao kraj.
SLAVUJ : Sovo jesi li sigurna u to?
SOVA : Jesam: u jednoj medicinskoj knjizi pročitala sam da se hrkanje sprječava cuclanjem. A mrkva…
ZEC: Ali mi nemamo mrkvu? Da u šumi ima mrkve ja bih to znao.
LISICA : U pravu je zeko. Odakle nam mrkva?
SOVA : Ne mora biti mrkva. Ljudska mladunčad cucla dudu.
ŠIŠMIŠ : Duda? Što je to?
SOVA : :To je sprava za cuclanje s kojom se koriste ljudi..
VJEVERICA : A ni dude nemamo.
SOVA: Nju imaju ljudi.
SLAVUJ : Može lija uzeti od ljudi kad pođe kokicama u pohode.
LISICA : Ne, ja se ispričavam, ali na mene nemojte računati. Ne idem ljudima. Čut će me i upucati. A, ne, ne. Ja ću radije čekati proljeće nego da idem tamo…tamo…. ljudima, po tu dudu.
ZEC : Plašim se da neću čuti potočić.
SLAVUJ : A ja da ću zaboraviti pjevati.
ŠIŠMIŠ : A ja visjeti naglavačke.
VJEVERICA : A i ja gdje sam zakopala žireve.
SOVA : Čekajte malo! Nemojte odmah odustati od svega! Nešto sigurno možemo napravit! Dude nemamo, ali je možemo zamijeniti nečim sličnim.
VJEVERICA: Čime, kad ni ne znam kako duda izgleda?
SLAVUJ : Na što je nalik?
LISICA: :I kako se njome služiti.
SOVA : Ali ja to znam. Imam sve to zapisano i nacrtano u medicinskoj knjizi. Eto, sad ću ja. ( NESTANE U UNUTRAŠNJOSTI SVOGA DOMA I BRZO SE VRATI S KNJIGOM, OTVORI NA STRANICI NA KOJOJ JE ILUSTRACIJA DUDE.)
ZEC ( kad ugleda dudu, uzbuđeno vikne) : Pa to je gljivaaaaa!
LISICA : Zaista sliči na gljivu:
VJEVERICA ( RADOSNO) : Znam gdje ima takvih gljiva.
ŠIŠMIŠ : Gdje? Mi šišmiši stavit ćemo je medi u usta.
VJEVERICA ( POVIKNU) : Zamnom!
( POČINJE SKAKUTATI PREMA GLJIVI, A KORAK-DVA IZA NJE ŽURE SE I OSTALE ŽIVOTINJE. LETEĆI IZNAD NJIH, SLAVUJ GRLATO PJEVA)
SLAVUJ : Našli smo spas u zadnji čas, gljiva u ustima, ostvarenje sna pusta.
ZIMSKI SAN
ZEC: Dragi medo, dobar dan. Zar ne spavaš zimski san?
MEDVJED: Spavao bih, već mi oči škilje, al’ ne mogu naći put do medvjeđe špilje.
ZEC: Idi samo iza mene.
MEDVJED: Idem, idem poput tvoje sjene.
ZEC: Eno špilje na vidiku!
MEDVJED: Još nisam vidio ljepšu sliku. Sada bi bio red da te pozovem na med.
ZEC: Hvala ti, medo, al’ vremena nemam, na šumski ples se spremam.
MEDVJED: Šumski ples?! Povedi i mene, ja te molim, pa znaš da plesati volim.
ZEC: Dobro, dobro, znam, ali nakon plesa kući se vraćaj sam.
ZAGONETKE
Voli kruške, voli med,
kao djeca sladoled.
Kažu brunda, samo brunda…
Pred zimu zaključa stan
i spava zimski san.
(medo)
Velike ima oči,
lovi rado baš po noći,
poslije svakog dobrog lova,
spavati ide ….
(sova)
Kitnjast ima rep,
velik i lijep,
lješnjaci su njena hrana,
dom joj je svaka grana.
(vjeverica)
Hitra i laka, čuva je šuma svaka,
negdje ispod grane,
čeka je malo lane.
(srna)
U šumi živi
al’ često selu ide,
šulja se tiho,
da koke je ne vide.
(lisica)
Kuću gradi u šumici,
u šuplini starog hrasta,
sva je hitra, brza, laka,
na tjelu joj meka dlaka.
(vjeverica).
Ja sam djeco šumska kuma,
hitrih nogu, bistra uma.
Kabanica moja riđa,
svakome se lovcu sviđa.
(lija)
Nit je riba,
nit je ptica.
Mrkva mu je poslastica.
Ima krzno meko
a zovu ga ….
(zeko)
Kuću nosim na leđima,
puzim, puzim danima.
Spor sam i polako idem,
ali uvijek svugdje stignem.
(puž)
STIHOVI
STARI MEDO ŠETAO
STARI MEDO ŠETAO
U ŠUMICI ZASPAO.
MALA DJECA ZAPLJESKALA,
NOŽICAMA ZATOPKALA.
MEDO, MEDO HOPA HAJ, MALU DJECU POTJERAJ.
HAJD IZAĐI MEDVJEDE
HAJD IZAĐI MEDVJEDE
IZ TE MRAČNE JAZBINE.
JOŠ ZA MENE NIJE DAN ,
SLADAK MI JE ZIMSKI SAN.
HAJD IZAĐI MEDVJEDE
PROCVALE SU KRUŠKE SVE.
ŽUTOG PLODA NEMA JOŠ.
ZA CVIJET NE DAM JA NI GROŠ.
HAJD IZAĐI MEDVJEDE
VEĆ MIRIŠU JAGODE.
TO JE STRAŠNO NEMA ŠTA,
OD VAS MIRA NEMAM JA.
HAJD IZAĐI MEDVJEDE
NOSIMO TI MEDA, GLE.
EVO MENE BUM, BUM, TRAS.
POTRAŽITE SVI SAD SPAS.
IŠ’O MEDO U ŠUMICU
Iš’o medo u šumicu,
izgubio papučicu,
koje li je boje,
to mi reci ti
ako znadeš brojati,
jedan, dva, tri !
IŠ’O MEDO U DUĆAN
Iš’o medo u dućan,
nije rek’o dobar dan.
Ajde medo van,
nisi rek’o dobar dan.
Doš’o medo drugi dan,
pa je rek’o dobar dan.
Dali su mu šećera
da mu bude večera.
MEDO
Stari medo gleda,
traži slatkog meda.
Traži zrelu krušku
da osladi njušku.