Samokontrola se može defininirati kao sposobnost usmjeravanja vlastitog ponašanja uželjenom pravcu i ona je praktično povezana sa svim drugim ljudskim osobinama.
Samokontrola je jedna od vještina koja nam pomaže da se služimo naučenim znanjem i iskustvima. Vrlo je važna zato što na temelju unutarnjeg govora oblikujemo svoje ponašanje i razmišljanja, odnosno naučene informacije. Često mislimo da djecu učimo samokontroli kada ih natjeramo da budu mirna, da sjede ili stoje na mjestu, no sve veći broj dokaza ide u prilog teoriji da djeca najbolje uče samokontrolu kroz aktivnu igru (npr. crna kraljica, pretvori se u…, lopovi i policajci, care, care, gospodare, skrivača i sl.). Djeca su tada fokusirana na vlastitu spretnost i procjenu situacije te moraju pronalaziti finu ravnotežu između impulzivnosti i samokontrole. osim toga, fizička aktivnost vezana je i za bolji akademski uspjeh.
Video “Eksperiment sa sljezovim kolačićem”
Istraživanje se temelji na dugom nizu studija marshmallow testa koje je počelo na Sveučilištu Stanford kasnih 1960-ih. Walter Mischel i drugi istraživači slavno su pokazali da su individualne razlike u sposobnosti da se odgodi zadovoljstvo na ovom jednostavnom zadatku u snažnoj korelaciji s uspjehom u kasnijem životu. Dulje vrijeme čekanja kod djece je povezano godinama kasnije s uspješnijim rezultatima na maturi, manjom zloupotrebom droga, i roditeljskim izvješćima o boljim socijalnim vještinama.
Aktivnosti za razvoj samokontrole:
- Igra “Kipovi”
Kratak pregled aktivnosti:
Ovo je igra za razvoj motoričkih funkcija uz pomoć određenih pokreta tijela, a u funkciji kontroliranja vlastitog ponašanja. Cilj igre je zauzeti određeni stav tijela i ostati miran neko vrijeme.
Cilj:
- Naučiti djecu kako kontrolirati svoje pokrete.
- Utvrditi kod djece sposobnost samokontrole.
Razvoj aktivnosti: Prvi dio
Odgojiteljica objašnjava djeci da se igra sastoji od toga da djeca stoje mirno i u tišini neko vrijeme kao kipovi.
Pokazati će im slike ili fotografije kipova koje mogu oponašati, npr. “Kip slobode”, koji stoji uspravno,a u jednoj ruci drži baklju, te druge poznate kipove. Pokazati će im nekoliko poza koje mogu zauzeti (te poze ne smiju biti zahtjevne i neudobne) i svako dijete će odabrati pozu po svojoj želji.
Pravila igre:
- Zadržati istu pozu određeno vrijeme.
- Djeca mogu zauzeti poze tek kada im odgojiteljica da znak.
- Djeca stoje u toj pozi dok im odgojiteljica ne da znak.
- Djeca treba stajati u tišini.
Drugi dio:
Odgojiteljica će naglasiti da je ponekad potrebno biti miran i tih, slično kao kipovi, kako bismo obratili pažnju na ono što nam odgojiteljica govori, kako bismo slušali druge i pričekali svoj red.
Igra “Crvena (crna) kraljica
Odredi se teren i povuku se dvije crte, start i cilj, na udaljenosti od 4-5 metara. Na start stanu igrači, a na cilj stane Crvena Kraljica i okrene im leđa. Crvena kraljica strašnim glasom, nekad brže, nekad sporije viče: “Crvena Kraljica jen, dva, tri!”.
Za to vrijeme igrači se pokušavaju približiti cilju. To smiju dokle god je crvena kraljica okrenuta leđima i ne vidi ih i dokle god ona govori svoju rečenicu.
Crvena kraljica se naglo okreće prema igračima tek kad kaže čitavu rečenicu, tj. okreće se na “tri”.
U tom trenutku, ako nekoga spazi da se miče, ona ga vraća nazad na start.
Prvi igrač koji dotakne Crvenu Kraljicu je pobjednik i u slijedećoj rundi je taj igrač Crvena Kraljica.
Igra “Poklapanje ruku”
Sudionici ove igre stavljaju po jednu ruku na ruku suigrača. Koliko sudionika toliko je ruku složenih u vis. Sudionik čija je prva ruka na stolu, izvlači ruku i stavlja je na “vrh” svih ostalih ruku.
Strpljenje i čekanje da dođeš na red, dodaci su koji proizlaze iz ovakve igre.
Važno je djeci pomoći definirati i ostvariti cilj, a ne im taj cilj nametati…
Samokontrola je produžetak sposobnosti da se nešto samostalno odluči i izvrši. Kada pomognemo djetetu definirati svoje ciljeve i dajemo mu dovoljno prostora da ih ostvari, ono će putem naučiti kako upravljati samim sobom, svojim vremenom, sposobnostima, vještinama, umjesto da se oslanja na vanjske smjernice.
poanta samokontrole je da dijete pronađe unutrašnji balans želim-trebam, mogu-ne mogu, ovo je dobro za mene-ovo je loše za mene, odnosno naučiti se samousmjeravati. Važno je da dijete spozna svoj unutarnji govor pomoću kojeg će usmjeravati vlastito ponašanje.